BLAŽEK, Tomo

BLAŽEK, Tomo, pjesnik (Peteranec kod Koprivnice, 7. III 1807 — Varaždin, 21. II 1846). Njemačku osnovnu školu završio u Peterancu, gimnaziju u Varaždinu; teologiju studirao u Zagrebu. Potkraj studija obolio i ostao hrom te napustio bogosloviju i 1832. upisao pravo. Studij prekida već iduće godine i preuzima službu domaćeg učitelja djece Karla Erdődyja na njegovu imanju u Razvoru (Hrvatsko zagorje). Kad se zajedno s Erdődyjevom obitelji preselio u Zagreb, završio je pravo i 1837. položio odvjetnički ispit. Odvjetništvom se počeo baviti u Zagrebu, a od 1840. nastavio u Varaždinu, gdje je uskoro imenovan prisjednikom Sudbenog stola Varaždinske i Križevačke županije. Umro je od tuberkuloze. — Na latinskom jeziku tiskane su njegove teze iz opće filozofije, koje je branio na zagrebačkoj Akademiji 1828. Još kao bogoslov pisao je latinske satirične stihove, a pjesme pisane na njemačkom jeziku nisu sačuvane. Najznatnije su mu pjesme na hrvatskom jeziku, nastale pod utjecajem ilirskog pokreta. Osim domoljubnih pjesama, pisao je i refleksivne sa satiričnom notom, a u rukopisu je ostavio i neke erotske. Njegova prva tiskana pjesma Domorodac objavljena je 1835. u listu Danicza horvatzkca, slavonzka y dalmatinzka, gdje je surađivao do 1841. Nakon ukidanja cenzure 1848, ondje mu je posmrtno tiskana i pjesma Sloboda. Blažekov pobratim Antun Nemčić skupio je već objavljene pjesme i one iz ostavštine te 1848. izdao zbirku Političke pjesme pokojnoga Tome Blažeka. — Neke su mu pjesme pretiskane u Građi za povijest književnošti hrvatske (1901, 1912), Pučkoj prosvjeti (1909), Jugoslaviji (kalendar 1921), Jugoslavenskim novinama (1936), a pjesmama je zastupljen i u antologijama Augusta Šenoe (Antologija pjesništva hrvatskoga i srbskoga, 1876), Huga Badalića (Hrvatska antologija, 1892), Slavka Ježića (Ilirska antologija, 1934), Ivana Slamniga (Antologija hrvatske poezije od najstarijih zapisa do kraja XIX stoljeća, 1960) te u Antologiji hrvatske poezije, od A. Kačića Miošića do A. G. Matoša (1974). Pripisuje mu se kajkavska pjesma Priatelyzka szuza zverhu tenye pokojnoga Josefa Kukulyevicha... (tiskana 1832. kao zasebna publikacija), i to stoga što je na primjerku te publikacije, što se čuva u NSB-u u Zagrebu, tintom zabilježeno prezime Blažek. J. P. Šafařik kao autora te pjesme navodi Andraša Stipića (Andrash Ztipich). Također mu se pripisuje autorstvo pjesme Na slavu mnogo čestitoga i učenoga gospodina Tome Gajdeka, tiskane u Zagrebu 1839. i potpisane Domorodac. B. je bio poklonik Horacija, Voltairea i Pierrea Jeana de Bérangera; čini se da je pjesme posljednjega i prevodio, ali rukopis nije sačuvan. U njegov spomen ispjevali su pjesme Mirko Bogović (Seni Tome Blažeka, Domorodni glasi, 1848), Petar Preradović (Tomi Blažeku, Vienac, 1870) i Fran Galović (Tomi Blažeku, Hrvatska smotra, 1907). — U jednoličnu domoljubnu poeziju svoga vremena B. je unio neke samostalnije misli, a u narodnom radu tražio je odrješitost, beskompromisnost i odlučnost; njegova se poezija prilično razlikuje od prosječnih domoljubnih pjesama iliraca (A. Barac).